Image Alt

Apelacija Ustavnom sudu FBiH za ocjenu ustavnosti javnog poziva Porezne uprave FBiH

Apelacija Ustavnom sudu FBiH za ocjenu ustavnosti javnog poziva Porezne uprave FBiH

Potpredsjednik Federacije BiH Milan Dunović podnio je zahtjev Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine za preispitivanje ustavnosti Poziva kojim je Porezna uprava FBiH započela retroaktivnu naplatu poreza freelancerima za tri godine unazad. Autor apelacije je Zlatan Begić, profesor ustavnog prava iz Tuzle. Udruženje Freelance u BiH je direktno učestvovalo u kreiranju teksta apelacije, s obzirom da okupljamo i članove koji su direktno pogođeni ovom nepravdom.

Potpredsjednik FBiH smatra da je izvršna vlast preuzela funkciju zakonodavne.

Uz Zahtjev za rješavanje spora između federalnih institucija izvršne vlasti, odnosno Ministarstva finansija i Porezne uprave Federacije BiH na jednoj strani i zakonodavne vlasti to jest Parlamenta Federacije BiH na drugoj strani, Dunović je od Ustavnog suda tražio potvrdu preuzimanja ovlasti izvršne vlasti od zakonodavne. Naime, javni Poziv na temelju kojeg je Porezna uprava tražila plaćanje poreza od formalno nezaposlenih građana nema niti zakonsku, niti snagu zvaničnog propisa, tako da on ne može biti obavezujući akt.

Da bi oni koji ostvaruju prihod iz inostranstva ili iz BiH za usluge putem PayPal-a i drugih online servisa na račune u domaćim bankama mogli blagovremeno platiti porez, nije dovoljno samo njeno zakonsko propisivanje i utemeljenje. Potrebno je da organi izvršne vlasti donesu i usklade provedbene opšte akte iz svoje nadležnosti – na prvom mjestu izmjene i dopune Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, te da propišu poseban obrazac putem kojeg će se vršiti prijava i obračun poreza na prihode od samostalne djelatnosti koji su direktno ostvareni u inostranstvu. Taj posao je u nadležnosti Ministarstva finansija Federacije BiH. A Izmjene i dopune postojećeg Pravilnika i Obrazac AMS-1035 stupili su na snagu po objavi u Službenim novinama tek u aprilu 2018.godine. Ovi akti, sami po sebi nisu sporni, ali je sporna njihova retroaktivna primjena – unazad sve do 2015. godine koja je utvrđena – ni manje, ni više nego javnim “Pozivom” objavljenim na web stranici Porezne uprave – navodi Dunović u obrazloženju Ustavnom sudu.

Javni poziv može da predstavlja isključivo sredstvo informiranja i podsjećanja građana na njihove obaveze koje su utvrđene zakonom, i čije izvršenje je blagovremeno omogućeno opštim aktima izvršne vlasti – od dana njihovog stupanja na snagu, a nikako sredstvo kojim se utvrđuje – ni manje ni više nego retroaktivno dejstvo provedbenih akata izvršne vlasti. –  naglašava on.

Tvrdi da je ovakvo postupanje organa izvršne vlasti, odnosno uprave Federacije BiH, dovelo do domino efekta u pogledu kršenja ljudskih prava i sloboda širokog kruga građana ovog entiteta. Tako je sporni javni “Poziv” – opšteg karaktera, predstavljao osnov za donošenje niza pojedinačnih poziva – imenom i prezimenom određenim licima, sve uz propisivanje poreskih obaveza sa retroaktivnim dejstvom, rokova za njihovo izvršenje i prijetnje sankcijom u slučaju neizvršenja.

U ovom slučaju, građani koji su u prethodnom periodu ostvarivali prihode iz inostranstva nisu počinili nikakav poreski prekršaj, nego im je izvršavanje obaveze plaćanja poreza na ovu vrstu prihoda – bez krivice na njihovoj strani – bilo onemogućeno propustom organa izvršne vlasti, odnosno uprave – na prvom mjestu Ministarstva finansija i Porezne uprave Federacije BiH, koji su neophodne Izmjene i dopune Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, te Obrazac AMS-1035 propisali tek 2018. godine. Neosporno je da su organi izvršne vlasti propustili da blagovremeno donesu odgovarajuće opšte akte iz njihove nadležnosti kojim bi građanima bilo omogućeno da periodično i u skladu sa zakonom redovno izvršavaju poreske obaveze u vezi sa prihodima ostvarenim iz inostranstva.

Upravo je na taj način i nastupio spor između institucija zakonodavne i izvršne vlasti Federacije BiH jer je retroaktivno dejstvo opštim aktima organa uprave, odnosno izvršne vlasti jedino moglo biti dato aktom zakonodavne vlasti.  Organ uprave, odnosno izvršne vlasti u ovom je slučaju neovlašteno preuzeo nadležnost zakonodavca, pri čemu su narušeni principi podjele vlasti, ustavni princip pravne sigurnosti, brojne odredbe Ustava Federacije BiH i međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava i sloboda na snazi u BiH i Federaciji BiH, te prava građana ovog entiteta –  napisao je Dunović.

Sasvim je jasno da retroaktivnost u primjeni pravnih akata predstavlja izuzetak svih izuzetaka u demokratskom društvu – naročito sa stanovišta ustavnog principa pravne sigurnosti, što nije potrebno posebno obrazlagati. Taj izuzetak u ekstremnim slučajevima, te u situacijama postojanja jasnog i nedvosmislenog legitimnog cilja jedino može da bude propisan aktom zakonodavne vlasti – dakle posebnim lex specialis zakonom, uz precizno obrazloženje legitimnog cilja za njegovo donošenje – a nikako aktima organa izvršne vlasti/uprave. Riječ je, dakle, o posebnim ekstremnim slučajevima donošenja zakonskih akata kojima se uvode posebne mjere – dakle, posebnim lex specialis zakonima, u koje mjere može da spada i retroaktivnost u pogledu primjene pojedinih pravnih akata. Takva vrsta posebnih lex specialis zakona poznata je u uporednom pravu, koji se donose u slučajevima postojanja posebnog interesa za društvo kao cjelinu i građane, uz postojanje jasnog legitimnog cilja – kao što je slučaj sa Lex Agrocorom u susjednoj Republici Hrvatskoj, ali takvu vrstu legitimnog cilja i posebnih mjera može da utvrđuje i propisuje isključivo zakonodavna vlast, odnosno – predstavničko tijelo koje je izvorni reprezent narodnog suvereniteta – te kao takvo ima i ustavnu poziciju koja omogućava donošenje i takve vrste posebnih zakona. S tim u vezi, u demokratskim zemljama uporednog prava nepoznati su slučajevi pri kojim izvršna vlast u takvim – posebnim situacijama i okolnostima na sebe preuzima ovlaštenja zakonodavca propisujući vlastitim aktima – na nivou izvršne vlasti ekstremne mjere – među koje svakako spada i retroaktivnost u primjeni pravnih akata i nametanja obaveza poreskog karaktera građanstvu sa retroaktivnim dejstvom.

Ovakva vrsta postupanja organa uprave/egzekutive primjerena je totalitarnim društvima u kojima su se prostim pozivima izvršne vlasti meritorno nametale obaveze građanima, uključujući i one na retroaktivnoj osnovi, bez prava na bilo kakav pravni lijek, bez zakonskog utemeljenja i sa kojima su se teško kršila ljudska prava i slobode, bez efikasne sudske zaštite. Takvi slučajevi samovlasnog ponašanja egzekutive danas su nepoznati čak i u zemljama Trećeg svijeta sa niskim stepenom razvoja demokratije i demokratskih institucija te, uglavnom, spadaju u historijsku kategoriju koja je bila imanentna nekim totalitarnim režimima u prošlosti.

 

Poslušajte šta kaže autor apelacije prof. ustavnog prava Zlatan Begić:

 

Apelacijom je traženo da se:
  1. ,,Usvoji Zahtjev za rješavanje spora između Poreske uprave Federacije BiH i Ministarstva finansija Federacije BiH – kao federalnih organa/institucija izvršne vlasti/uprave, na jednoj strani, te Parlamenta Federacije BiH kao federalne institucije zakonodavne vlasti povodom retroaktivne primjene Izmjena i dopuna Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak Federacije BiH i Obrasca AMS-1035 (Službene novine Federacije BiH, br. 30/18).
  2. Utvrdi da je u konkretnom slučaju došlo do neustavnog preuzimanja nadležnosti zakonodavca – Parlamenta Federacije BiH od strane organa Poreske uprave Federacije BiH i nadležnog Ministarstva finansija Federacije BiH kao federalnih institucija/organa izvršne vlasti na nivou entiteta Federacija BiH.
  3. Utvrdi da javni “Poziv” Poreske uprave Federacije BiH, kao akt koji u materijalnom smislu ima sve karakteristike propisa federalnog organa/institucije izvršne vlasti, nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH.
  4. Naloži svim nadležnim organima da obustave sve pravne i faktičke radnje koje održavaju na snazi posljedice koje su nastupile povodom spora između institucija/organa federalne zakonodavne i izvršne vlasti u ovom predmetu te da, u roku ne dužem od 3 mjeseca od dana objavljivanja ove Presude Ustavnog suda Federacije BiH u ”Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, otklone sve posljedice koje su do sada nastupile ovim povodom.

 


 

Rješenje Ustavnog suda FBiH

Punih pola godine smo čekali da se Ustavni Sud izjasni.

Na sjednici održanoj 15.10.2019. sudije Ustavnog suda FBiH su donijele rješenje u kojim su odbili da se bave ovim problemom iz kako su u rješenju naveli sljedećih razloga:

  • Podnosilac apelacije, Milan Dunović, nije ovlašteno lice koje može da uputi ovu apelaciju – kada se radi o sporovima između institucija zakonodavne i izvršne vlasti, apelaciju je po mišljenju Ustavnog suda trebao uputiti predstavnik oštećene strane u ovom slučaju zakonodavna vlast, tj. apelaciju treba uputiti Parlament FBIH.
  • Ustavni sud FBiH nije nadležan da razmatra ovu apelaciju – jer je njen predmet javni poziv. Ustavni sud se bavi isključivo zakonima, a ne podzakonskim aktima i javnim pozivima.

 

Ovo rješenje ne znači da mi nismo u pravu, već samo prolongira našu borbu. Drugim riječima, Ustavni sud FBiH se samo proglasio nenadležnim za ovo pitanje, nisu rekli da je predmet sam po sebi pogrešan ili da nema pravu osnovu. Kako je objasnio prof. Begić, autor apelacije, ovdje se radi o čistom formalizmu, samo zbog formalnosti je Ustavni sud odbio da razmatra tako važan problem kao što je ovaj. 
Sa ovim rezultatom, iscrpljeni su svi pravni mehanizmi, ali i dalje postoje određene mogućnosti koje uključuju: podizanje pojedinačnih individualnih tužbi lokalnim sudovima, te nakon što se iscrpe sve mogućnosti unutar sudstva u BiH i mogućnost upućivanja individualnih predmeta europskim sudovima.

Komentiraj